Dug mi nešto ovaj…

Uvjeravam te u sljedeće :

 

Na vrhu vreće ćeš uvijek pronaći tvom oku najprimamljiviji sadržaj. Ali…nedaj se zavarati, to je stari trgovac pažljivo birao zrna žita koja će tvoj pogled prvo uloviti. Da ti što skuplje proda. I znam…tako ih pažljivo dlanovima prebireš, diveći se ljepoti njihovoj, sve s dozom bojazni da ćeš im načeti neodoljivu privlačnost. Diviš se, a ne znaš kakvo je lukavstvo spremio život. Budi malo mudrija. Uvidi kako će baš ta zrna prva iz vreće ispasti, rasuti se i biti zgnječena. Zašto? Jer nemaju sadržaja. Tek caklinu sjajnu da oči zaslijepi nekom kao ti. Prazna su kad ih otvoriš. Proći ćeš ti to. Ono jest'…zadovoljavaću takvi primjerci, bar ponekad, pohotu ženke. I ništa više od toga. Svanuće jutro u kom zaključiš kako opet nemaš s kim kafu popit’. Vremenom će ti se zgaditi i okretat ćeš se od takvih. Bježati, spotičući se. Znaš li gdje je tad rješenje?

Da, da…opet u onoj istoj vreći. U njoj više nema zrna bez mane. Ali, ne paniči! Pomno razgledaj ostatak. Jasno je da su mnoga nečim načeta. Jal’ su malo prenapućena, jal’ pretanka, jal’ malo žilava…neki im detalj uvijek fali. Znaš šta ćeš? Otvori jedno…u srž mu uđi. Srce mu na iskušenje stavi. Vidi ima li u njemu truleži. Pomoći ti ja ne mogu ako je srce gnjilo. Takve ostavi. I od nutrine mu kreni. Pa prema vani budi k'o hirurg…sijeci, vadi, čupaj…mali su to nedostaci…ni anestezija mu ne treba. Oblikuješ i oblikovana budeš. Srazmjerno. Obostrano. Ne boj se da ćeš ruglo istesati. Nekad ćeš mu se diviti. Izvajaj sebi sreću, bona.

4 komentara

Komentariši